Opet doma
Vratio sam se doma sa odmora, tj. vratio sam se prije nekih 2 tjedna, ali mi je trebalo malo vremena da se aklimatiziram :-) Prošle godine sam se sa ljetnog odmora vratio u jesen i mislio sam da to neću ponoviti i ove godine, ali ipak je opet tako ispalo. Ove godine sam se vratio čak i nekoliko dana kasnije nego prošle.
Već od sredine rujna kupači na plažama su se osjetno prorijedili. Malo je čudno biti u moru dok se ljudi šeću uz plažu u jaknicama, pa se onda pitaš da li si ti lud, ili su oni previše osjetljivi. More je zadnje dane mog ljetovanja/jesenovanja i dalje bilo oko 22 stupnja što je i više nego skroz ugodno za kupanje. Ja ne volim biti rob vremena pa se znalo dogoditi i da ustanem tek oko 20h i onda, ove zadnje dane već po mraku, odem na kupanje :-) Vani mrak, a ti u moru, leđno brčkanje, gledaš prekrasno vedro nebo puno zvijezda koje u velikim gradovima ne možeš vidjeti, i razmišljaš što ćeš večeras raditi i gdje ćeš ići. Ma ko to more platit?! :-)
SJećam se da dok sam radio "klasičan posao" sam imao pravo na nekad 2, a nekad 3 tjedna godišnjeg tokom ljeta. To je stvarno malo, barem meni. Ako imaš recimo samo 2 tjedna to proleti za čas. Nije niti 3 tjedna puno više, ali ipak taj jedan tjedan više dobro dođe. Ne sjećam se više točno, ali mislim da sam ja imao pravo na nekih oko 25 dana godišnjeg tokom godine. Mislim da je 18 dana neki zakonski minimum, a ja sam imao još tih par dana više na temelju stručne spreme i staža. Jedne godine sam čuvao mislim 8 ili 9 dana starog godišnjeg skroz do 6. mjeseca jer te godine još nisu forsirali da se stari godišnji mora iskoristiti do proljeća ili kako već. Onda sam iskoristio te dane zadnja dva tjedna lipnja, pa se vratio raditi tjedan dana, i onda uzeo 3 tjedna novog godišnjeg. To je bilo 5 tjedana odmora, sa pauzom od tjedan dana. Tada mi je to bilo odlično, ali danas se niti pod razno ne bih zadovoljio time. Ljudi, bavite se domainingom, ili nekim drugim poslom koji vam odgovara i koji radite za sebe, i sami ćete si određivati kada i koliko ćete na odmor! :-) Evo ponedjeljak je, radni dan, ili nije radni? Ovisi kako poželim kad se probudim :-) Nema te plaće koja može platiti slobodu! Ja na domenama dobro zarađujem, ali da mi netko ponudi duplo pod uvjetom da moram negdje odlaziti svaki dan od 8-16h ili 9-17h glatko bih odbio. Jasno mi je da mnogi nažalost nemaju izbora, ali svatko treba barem pokušati raditi nešto samostalno.
Meni je domaining osnovni posao sada već skoro punih 5 godina. Sada mogu reći da zaista znam što znači raditi za sebe. Znam i zašto većina radi za nekog drugog. Razlog će zvučati brutalno, ali vjerujem da je tako. Zato što su kukavice. Ispričavam se ako sam nekoga uvrijedio, ali ako malo dublje zagrebete u razloge zašto radite za drugoga umjesto za sebe shvatiti ćete da sam vjerojatno u pravu. Čast izuzecima kojih zasigurno ima i koji nažalost spletom okolnosti zaista nemaju izbora. Problem je što mnogi ne znaju što je nesretna okolnost. Nesretna okolnost nije račun u sandučiću. Ti računi dolaze svima, i nama koji radimo za sebe i onima koji rade za druge. Nesretna okolnost nije potreba za hranom jer tu potrebu imamo i mi koji radimo za sebe kao i oni koji rade za druge. Nesretna okolnost nije nadolazeća registracija automobila jer je ona obvezna i za nas koji radimo za sebe i za one koji rade za druge. Nesretna okolnost nije školovanje djece jer je to obveza svakog roditelja, bez obzira da li radi za sebe ili za druge. Sve nas gaze računi, porezi, doprinosi i svakakve druge obveze. Nesretna okolnost nije niti bezidejnost, lijenost, manjak ambicije, manjak hrabrosti itd. Upravo ovo zadnje je najčešći stvarni razlog zašto većina radi za druge.
Glavni razlog zašto većina radi za druge je taj da su gotovani. Žele siguran posao i sigurnu plaću, a za to su spremni prodati svoju slobodu. Mnogi se zaista trude na svojim radnim mjestima, ali ako su tamo sposobni i uspješni zašto ne bi pokušali samostalno? Možda zato što se boje da se nikad neće smjeti prestati truditi? :-) Možda zato što znaju da neće smjeti zabušavati u vlastitom poslu, barem ne dok ne počnu zarađivati malo više nego što im je potrebno. Ja znam da ako ne prodam domenu ovaj mjesec onda neću imati niti prihoda ovaj mjesec. Prodaja Domaining instrukcija je zanemariv prihod i znam da ne smijem zapostaviti prodaju domena na duži period jer mi je to osnovni izvor prihoda od kojeg živim. Mogu si priuštiti pauze, pogotovo nakon nekih većih prodaja domena, ali itekako bih osjetio da ne prodam niti jednu domenu mjesecima. Nitko neće umjesto mene uplatiti doprinose, poreze i ostale namete. Nitko mi neće isti dan svaki mjesec uplatiti unaprijed poznati iznos, bez obzira na rezultat mog rada. Svaki dolar moram sam zaslužiti i zaraditi, i tako svaki mjesec, do kraja života (nadam se, jer nemam namjeru nikad više raditi za druge). Možda je to na neki način pressing, ali nagrada za taj pressing je neusporedivo veća nego nagrada za prodanu slobodu onih koji rade za druge i imaju kakvu takvu sigurnost. Ja sam slobodan čovjek, a hvala Bogu mogu samostalnim radom zaraditi vrlo pristojan novac svaki mjesec. Blaženi domaining :-)
Ja sam zapravo prezadovoljan svojim poslom i onda se ovako raspišem čim otvorim tu temu :-) Biti će mi drago ako se bar jedna osoba trgne nakon čitanja ovog posta i odvaži se za samostalni posao. To može biti bilo što, nije nužno da to bude domaining, naravno. Netko uopće ne zna engleski i ne želi naučiti niti osnove, netko nema živaca sjediti za računalom duže od 10 minuta itd. Ali postoji jako puno mogućnosti, samo treba odlučiti potražiti ih i nešto poduzeti. Treba se ohrabriti.
Ljudi su naučeni da je posao ono kad pošalješ životopis, pa budeš pozvan na razgovor, pa te prime (ako imaš ludu sreću ili jaku vezu), i onda tamo radiš godinama i trpiš sve i svašta za manje više istu plaću sve te godine. Je, to je posao, ali posao je i kad Pero isprinta letak na kojem piše da popravlja perilice rublja pa ga Bara pozove da popravi njenu i plati mu parsto kuna za to. I to je posao. Manje je siguran od posla na koji odlaziš u 8h (zapravo u 7h da stigneš do 8h) i sa kojeg odlaziš u 16h, ali je fleksibilniji i slobodniji. Ako je Pero poduzetan isprintat će hrpu letaka i polijepiti ih po cijelom gradu ili selu pa će imati posla svakih par dana, a biti će dana i da će imati 2-3 popravka dnevno. Rijetko koji majstor uzme manje od 100 kn samo za dolazak, tako da prosječan popravak može koštati i 200-300 kn bez dijelova. To je prosječna dnevnica na većini poslova. Pero ima jedan poziv u utorak, pa nema niti jedan do petka, a onda ima 3 poziva taj dan. Svakome naplati 250 kn i on je taj tjedan zaradio 1000 kn za možda 5-6 sati posla. Realno je očekivati da će svaki tjedan moći toliko zaraditi. Ajmo zaokružiti mjesečnu zaradu na 4000 kn. Nije puno, ali svakako bolje nego ništa i sam ste svoj gazda. Ne, nemaju svi danas garancije za perilicu rublja, prestanite tražiti isprike!
To je bio samo jedan banalan primjer. Posao je svaki pošten rad koji donosi novac. Posao nije samo rad u uredu ili u dućanu. Ja sam naučio trgovati domenama, netko je naučio popravljati perilice rublja, netko se razumije u rabljene automobile i uspješno trguje njima, netko je naučio programirati i sada ne prihvaća projekat za manje od 10000 kn itd itd. Sve su to pošteni poslovi koji donose prihod, a koje možete raditi samostalno i biti sam svoj gazda.
Kad sam već spomenuo programiranje. Svojevremeno sam imao ideju za jedan projekat koji na kraju nisam realizirao, ali sam ozbiljno razmišljao o njemu. Raspitao sam se po programerskim firmama koliko bi me koštala izrada softwarea koji mi je trebao i rečeno mi je od 200000 kn pa na više. Pitao sam koliko je potrebno vremena za izradu i rečeno mi je 2-3 mjeseca. OK, sjeo sam i malo razmislio. Zašto plaćati toliki novac kada je puno jednostavnije otvoriti firmu i otvoriti natječaj za 2 mjesta programera. Angažirati jednog vrhunskog i dokazanog programera da bude prisutan na testiranju (selekciji kandidata) nekih 4-5 sati koliko bi bilo dovoljno za interview sa kandidatima iz najužeg izbora. Taj vrhunski programer ne bi bio zaposlen kod mene jer vjerojatno ne bi želio niti razgovarati o radu za manje od 15000-20000 kn neto mjesečno (jer je vrhunski programer i ima dovoljno posla kojeg si je sam našao). Ali, taj vrhunski programer bi vrlo vjerojatno pristao sjediti 4-5 sati na selekciji kandidata i odabrati dva najstručnija za recimo 300 kn po satu, odnosno za 1500 kn za taj jednokratni poslić. Ja bih time imao trošak od cca 800 kn za otvaranje j.d.o.o., trošak od 1000 kn za otvaranje natječaja i trošak od 1500 kn za angažiranje vrhunskog programera koji će mi pomoći u selekciji kandidata koju ću odraditi (jer ja samostalno ne znam procijeniti tko bi znao zadovoljiti potrebe projekta koji sam zamislio). Bila bi odabrana 2 najbolja kandidata (nedovoljno hrabra za samostalni posao) koji bi pristali radili kod mene uz ugovor na određeno (3 mjeseca). Najam prostora za rad (manji poslovni prostor ili stan sa informatičkom opremom i ostalim potrepštinama) bi bio trošak do cca 10000 kn mjesečno sa režijama. Moja 2 programera bi bila na neto plaći od 10000 kn što bi mene koštalo bruto cca 15000 (trebao bih točno izračunati, ali ovo je samo okvirno). Došao bi nam u firmu moj prijatelj koji bi se predstavio kao potencijalni klijent i kojem bih ja dao upute kakav točno projekat treba tražiti. Moji programeri bi to odradili u roku od 3 mjeseca. Kroz ta tri mjeseca moj ukupni trošak bi bio oko 123300 kn. Nakon toga bih zatvorio firmu, a programerima ne bih produžio ugovore. Sve je po zakonu, a ušteda je najmanje 76700 kn. Možda djeluje malo nemoralno, ali ja programerima ne bih obećao da će raditi godinama kod mene nego bih im garantirao samo 3 mjeseca sigurnog posla, a da ćemo vidjeti dalje. Postajala bi mogućnost produljenja ugovora ako bi se pojavio novi posao, iako bi glavni cilj bio samo odraditi projekat koji je meni trebao. Sve je legalno, a tržište je grubo i u poslovnom svijetu je pravilo da nema pravila, dok je sve po zakonu (iako često nije niti po zakonu). Ti programeri bi vjerojatno nakon 3 mjeseca ostali bez posla kod mene, ali za to bi bili sami krivi jer su se doveli u situaciju da ovise o svom poslodavcu, a ne o svom radu. Bilo bi im jako lijepo prvih 3 mjeseca jer bi znali da će im recimo svakog prvog u mjesecu sjesti uplata od 10000 kn neto i biti plaćeni doprinosi. Oni bi samo trebali raditi ono za što su plaćeni, a ja bih bio taj koji bi im trebao osigurati posao. Pošteno, ali oni bi bili kod mene zbog svoje koristi (sigurne plaće bez razbijanja glave kako pronaći klijente), a ja bih njih imao kod sebe radi svoje koristi (projekta). Ugovor na 3 mjeseca znači upravo to, ugovor na 3 mjeseca. Dakle ne na 4, ne na 6, ne na doživotno, nego na 3 mjeseca. Da su dovoljno hrabri i poduzetni za vlastiti posao, i da nisu pohlepni za tom "sigurnosti" rada kod drugog (koja može biti varljiva) onda bi radili samostalno i sigurno bi naišli na nekoga tko bi ih redovno angažirao i dobro ih platio. Nakon odrađenog posla taj klijent bi otišao, ali oni bi, ako su sposobni, brzo našli novog klijenta. I tako bi radili za sebe, bili slobodni, a i jako dobro zarađivali. Ja sam ipak odustao od tog projekta jer bih se morao potpuno posvetiti tome (i nakon što bi software bio gotov jer bih tek tada zapravo počeo sa radom), a još nisam spreman na toliku angažiranost oko toga i domaining mi je veća ljubav. Prema nekim mojim analizama tržišta taj projekat bi, kad bi zaživio kroz nekih 1-2 godine, donosio oko 40000-50000 Eur (jer bi naplata bila baš u Eur) mjesečno, od čega bih morao izdvajati barem 10000-15000 Eur mjesečno za marketing. To mi je ideja još iz srednje škole, ali nikako da je realiziram. Tada je bila samo jedna kompanija u svijetu koja se bavila nečim vrlo sličnim, a danas ih ima jako puno. Još uvijek nisam naišao na niti jednu koja ima bolji biznis model od onog koji sam ja zamislio, a tržište bi bilo globalno i brojilo bi nekoliko stotina milijuna potencijalnih klijenata pa ima mjesta za sve. Naravno postoji i mogućnost neuspjeha što mi je također jedna od kočnica s obzirom na visinu inicijalnog ulaganja. To sve je još uvijek u kombinaciji, ali domaining ima prednost ispred svih ostalih poslova i ostaje moj osnovni posao.
Ovim primjerom sa programerima sam želio ukazati na činjenicu da je velik broj osoba koje zaista imaju prilike samostalno zarađivati solidan novac nedovoljno hrabro za samostalni rad i da radije odabiru raditi za drugoga i biti njegovi robovi. Ja nisam pokrenuo taj natječaj, ali sam ozbiljno razmišljao o tome i naravno da sam istražio tržište programera pa sam uvidio da postoje kvalitetni programeri koji žele raditi za drugoga (non sense, ali neka im bude).
A ovi koji su mi htjeli uzeti 200000 kn i više, to je legitimno, ali neka oni ipak zarađuju na nekom drugom. Ja znam da su u toj cijeni bile uračunate bruto plaće programera, najam prostora u kojem rade, porez, pdv, marža itd.
Neodgovoreni e-mailovi
Imao sam namjeru napisati samo kratki post o tome da sam se vratio sa odmora i da ću uskoro odgovoriti na još onih par e-mailova na koje nisam odgovorio dok sam bio na odmoru, ali opet sam se raspisao :-)
Uglavnom, na nekoliko e-mailova još nisam odgovorio, pa ako čitaju oni koji su ih poslali eto obavijest da ću uskoro odgovoriti. Ako netko slučajno ipak ne dobije odgovor znači da sam previdio e-mail pa neka slobodno pošalje ponovno.
